Dimnjačara treba zvati:
- kada dimnjak dobro ne vuče ili uopće ne vuče;
- kada senzor na plinskom trošilu upozorava na nepravilan rad dimnjaka;
- kada kod uportebe plinskog trošila dolazi do vlaženja glatkih površina u prostoru, postoji mogućnost da se radi o povratu dimnih plinova;
- kada iz dimnjaka osjetimo neugodan miris;
- kada čujemo da se nešto urušava u dimnjaku;
- kada dođe do provlaživanja dimnjaka;
- nakon nastanka požara u dimnjaku;
- prije priključivanja novog trošila na korišteni dimnjak;
- prije priključivanja trošila na novi ili nekorišteni dimnjak;
- pri namjeri promjene ložišta i/ili vrste goriva, tada je nužno ishodovati pozitivni nalaz o dimnjaku i tek onda krenuti u financijske troškove oko namjeravanog.
Na temelju višegodišnjeg radnog iskustva u mogućnosti smo ukazati na radnje i pojave koje uvelike otežavaju posao dimnjačaru:
- spajanje trošila na dimnjak bez znanja područnog dimnjačara;
- promjena vrste goriva bez znanja područnog dimnjačara;
- nemogućnost pristupa svim dijelovima dimnjaka;
- nemogućnost demontaže dimovodne (priključne) cijevi;
- izrada novog priključka na već postojećim dimnjacima bez znanja područnog dimnjačara;
- izvođenje raznih vrsta sanacija dimnjaka bez znanja područnog dimnjačara;
- izgradnja novih dimnjaka bez znanja područnog dimnjačara.
Sve gore navedeno rezultira dovođenjem u opasnost ljudskih života i materijalnih vrijednosti te u pravilu prouzrokuje povećane materijalne troškove u održavanju dimnjaka i u suprotnosti je sa zakonima, odredbama i normama u RH.